Dijete miješa jezike: treba li se brinuti?

„Mama, daj mi taj Löffel.“ Rečenicu poput ove gotovo svaki dvojezični roditelj čuje prije ili kasnije, i obično izazove više brige nego što zaslužuje.

Miješanje jezika normalan je dio dvojezičnog razvoja. Nije znak da se jezici u glavi sudaraju, nego da ih dijete koristi oba.

Zašto djeca miješaju jezike

Dijete posegne za riječju koja mu je u tom trenutku bliža. Ako je žlicu uvijek dobivalo u vrtiću, riječ „Löffel“ stigne prije „žlice“.

Odrasli dvojezični govornici rade isto. Razlika je samo u tome što odrasli brže pronađu zamjenu ili je uopće ne traže.

Zbunjenost ili vještina?

Istraživanja dvojezičnosti uglavnom se slažu: djeca koja miješaju jezike ne slažu riječi nasumce. Posuđena riječ obično sjedne na mjesto koje ima smisla u obje rečenice.

Mnoga djeca već oko druge godine znaju s kim koji jezik govore. Baki koja ne razumije njemački neće reći „Löffel“, nego će potražiti drugu riječ ili pokazati prstom.

Kako reagirati

Ne ispravljajte i ne tražite da dijete ponovi rečenicu. Jednostavno odgovorite i u odgovoru upotrijebite riječ na svom jeziku: „Evo ti žlica.“

Tako dijete čuje riječ koja mu je nedostajala, a razgovor ne postaje lekcija.

Kada vrijedi obratiti pažnju

Miješanje samo po sebi nije razlog za zabrinutost. Razlog za razgovor s logopedom je ako dijete ni u jednom jeziku ne napreduje u skladu s dobi, ako ga teško razumiju i ukućani ili ako naglo prestane govoriti jezik kojim se prije služilo.

Dvojezičnost ne uzrokuje kašnjenje govora. Ako kašnjenje postoji, vidi se u oba jezika, i tada je dobro naći logopeda koji radi s dvojezičnom djecom.

Što pomaže da se jezici razdvoje

Pomažu jasne veze: jedan roditelj, jedan jezik, ili kuća na jednom jeziku, a vrtić na drugom. Nije važno koji model, važno je da je dosljedan.

Pomaže i dovoljno sadržaja na slabijem jeziku. Što više riječi dijete zna, rjeđe ih mora posuđivati iz drugog.