Dvojezično odrastanje: kako održati materinji jezik u inozemstvu

Skoro svaka obitelj u iseljeništvu dođe do istog trenutka. Dijete razumije sve što mu se kaže, a odgovara na jeziku okoline.

To nije znak da je jezik izgubljen. Znak je da mu nedostaje razlog.

Zašto se to događa

Jezik škole i vrtića dobiva nekoliko sati dnevno i društvo vršnjaka. Jezik kuće dobiva večer i dva roditelja koji ionako razumiju odgovor na njemačkom.

Dijete bira put manjeg otpora, kao i svi mi. Nije riječ o odbijanju nego o računici.

Dosljednost je jača od količine

Najbolje što roditelj može napraviti jest da uvijek govori isti jezik s djetetom, bez obzira na to na kojem mu dijete odgovori. Ne kao pravilo koje se nameće, nego kao navika koja se ne mijenja.

Prekidanje razgovora zbog jezika radi suprotno od željenog. Razgovor treba teći, samo iz jednog smjera na materinjem jeziku.

Dajte jeziku sadržaj koji dijete želi

Jezik koji postoji samo u ispravcima i podsjetnicima postaje jezik obveze. Jezik u kojem su omiljena priča, pjesma i šala postaje jezik zabave.

Zato vrijedi da priče, crtići i knjige koje dijete voli budu na materinjem jeziku, a ne samo razgovor za stolom.

Ljudi su najjači razlog

Baka koja ne govori njemački vrijedi više od bilo koje aplikacije. Dijete koje mora biti shvaćeno naći će riječi.

Video poziv jednom tjedno, ljetovanje kod rodbine i prijatelji iste dobi rade ono što kućni razgovor ne može.

Kad dijete uči i treći jezik

Mnoga djeca u iseljeništvu istovremeno uče engleski u školi. To ne šteti materinjem jeziku i ne usporava ga.

Pomaže ako dijete jasno zna koji je jezik čiji, jer tada ne miješa sustave nego bira među njima.