Priče za laku noć koje usput uče jezik

Večernje čitanje je jedini termin koji u većini obitelji stvarno preživi tjedan. Zato je i najbolje mjesto za drugi jezik.

Uvjet je samo jedan. Ne smije postati zadatak.

Zašto baš pred spavanje

Prije spavanja dijete je mirno, pažnja je usmjerena na jedno, a ritual se ponavlja svaki dan. To su tri stvari koje učenje jezika inače teško dobije.

Uz to, ono što se čuje neposredno prije sna pamti se nešto bolje nego isti sadržaj usred dana.

Ista priča, isti red

Neka dijete bira, i neka bira isto. Kad radnja postane poznata, dijete prestaje pratiti što će se dogoditi i počinje primjećivati kako je rečeno.

Tada se pojavljuju prve rečenice koje dijete izgovori zajedno s naracijom, obično one na kraju stranice.

Kratko je bolje

Jedna priča, deset minuta. Ako dijete traži još, bolje je stati na vrhuncu nego čitati do umora.

Cilj je da sutra opet želi. Duljina ne gradi rječnik, povratak gradi.

Bez ispitivanja

Pitanja tipa „kako se to kaže na engleskom" pretvaraju ritual u provjeru. Dijete tada bira priču na jeziku na kojem nema ispita.

Ako želite provjeriti razumijevanje, pokažite prstom na sliku i pustite dijete da samo kaže. Bez ocjene i bez ispravka izgovora.

Dva jezika u istoj večeri

Neki roditelji čitaju istu priču dvaput, na svakom jeziku po jednom. To radi kod mlađe djece, ali produljuje ritual.

Jednostavnije je izmjenjivati večeri. Jedna večer na materinjem, druga na jeziku koji dijete uči, uvijek ista priča.